Branislav Lukić Luka rođen je u Tuzli 1970. godine je multimedijalni umjetnik. Slikarski zanat učio kod sarajevskih slikara Mirsada Džombića i Vladimira Vojnovića, druženje i rad sa njima čini veliku prekretnicu u njegovom slikarskom i kreativnom (umjetničkom) životu. Kao slikar do sada je imao 30 samostalnih, i više od 100 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.

Na fakultetu lijepih umjetnosti Nezavisnog univerziteta Banja Luka diplomirao slikarstvo u klasi profesorke Jelene Rubil.

Poezija mu je objavljivana u časopisima i mnogim zajedničkim zbirkama kao što su: Dunavski Dragulji, More na dlanu, Tebi pjesma za Valentinovo, Antologija fb pjesnika, Garavi sokak, Milenium stih – poetski maraton “Riječi iznad svega” Zadar 2018, Stihom zagrljena, Silasci u godine, Antologija svjetske proze i poezije 2, Topla reč 5, Gentle word 2, Riječima zagrljena, Anthology of a thousand poets,… Poezija mu je prevedena na engleski, ruski, poljski, slovenski i arapski jezik.

Njegova poezija toliko je originalna, individualna, autobiografska, brutalna, duhovita, sirova, gola ali s tolikim ukusom da kad govri vulgarnim jezikom to nije vulgarno, poezija razumljiva svima, poezija za narod. Kolege i publika koja je imala priliku da ga sluša kažu da je slavenskobalkanski Bukovski. Pjesme koje se rado čitaju su: “U zagrljaju Šiđanke”, “Teatar demokratije”, “Plivanje u lavi”, “Ti si kao svila”, “Za tvoje koljeno”, “Ko nije s nama on je protiv nas”, “Plastično cvijeće stavljeno u vodu”, “Ne okreći se sine”, “Jadikovka Arifa Hodžića iz Gornjih Dubrava”, “Pismo ocu”, “Drkanje cuki noge”… Teško ga svrstati u postojeće pjesničke grupe.

Učesnik je međunarodnih umjetničkih kolonija, festivala, književnih i pjesničkih druženja u zemlji i inostranstvu. Kao fotograf radio je i radi sa izdavačkim kućama, štamparijama i medijima. Fotografije izlagao samostalno, kolektivno i učestvovao je u raznim radionicama i kampovima fotografa.

Dizajnirao i uredio mnoge knjige, samo neke navodimo: “Čovjek sa sjajem Une u očima – Amarildo Mulić” (Dinka Redžić), “Da sam rijeka” i “Čekajući dogledno vrijeme” (Nihad Mešić River), “Vrijeme hrabrih” (Amar Velagić) , “Dječak iz pakla Srebrenice” i “Moj san o babi” (Mehmedalija Bektić), “Razvoj kreativnosti i prevencija poremećaja u ponašanju (djece predškolskog uzrasta)” (Doris Stevanović i Dr.sc. Lejla Kuralić Ćišić), “Stavovi bosanskohercegovačkih građana o poznavanju aktivnosti BiH dijaspore u svijetu i u samoj BiH” (Dinka Redžić), “U dobru i u zlu sa našom sudbinom multipla skleroza – naša realnost” (Vahida Hajdarbegović), “Forenzički inženjering i upravljanje rizicima” knjiga I – Osnove forenzičkog inženjeringa (Edin Delić i Admir Softić), “Forenzički inženjering i upravljanje rizicima” knjiga II – Vođenje istražnih postupaka” (Edin Delić i Edisa Nukić), “Kako je mali hrčak tražio sreću” (Mevlida Iljazagić), “Mali zmaj” (Neven Dužević), “Kad su ruže posljednji put cvijetale” (Balkan Isa), “Moć sudbine” (Belma Malagić), “Cesta za nigdje” (Minela Moranjkić Ćosić), “Iskra u pepelu” (Ađelka Spasojević), “Tajna grofa Miškina” (Minela Moranjkić Ćosić), “Pismeni graditelji socijalizma” (Semir Hadžimusić), “Oslobađanje” (Emir Sokolović), “Kopanje po traumama” (Mirza Okić), “Poklanjaj radost” (Bojana Mihajlović), “Jer govor san produbljuje” (zbornik pjesama grupe autora), “Silasci u godine” (zbornik pjesama grupe autora), “Kišobran za snove” (Amila Mujkić), “S Džemom” (Nihad Mešić River),…

Svoj kreativni, dizajnerski, likovni i fotografski trag ostavio je na mnogim muzičkim albumima. Samo neke od njih ćemo nabrojati: “Dert” Vanja Muhović i Divanhana (Sony DADC, Austria 2011), “Veselje ti navješćujem” Laudantes-zbor mladih Šibenske biskupije (Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić” Šibenik 2008), “Tuzlanska muzička scena” urednik Dragutin Matošević (multimedijalni CD – Barikada 2005), “Nije pošteno” Mr. Marc’o (DAMMIC – 2010), “Kolivka od soli” Darko Kalogjera (Croatia Records 2009), “ Opet se živi” Do posljednjeg daha ( Croatia Records 2006), “Pljuni na svoj isprani mozak” Alarm (NaraTon 1998), “Bliskost” Alarm (NaraTon 1999), “Ramayana” Jasmin Mag i Alarm (MP JS RTV BiH 2003), “Civilizacija pod maskama” Jasmin Mag (multimedijalni CD – Lucido 2005) …

Bio je član Alarma iz Tuzla. Sa Nevenom Tunjićem je osnivač benda DJ Luka Frank. Jedan je od osnivača internet portala i sedmičnog lista Lukavac Danas, osnivač je dizajnerskog studija “LuDe art studijo-galerija” i Štamparije “INDA” d.o.o. Lukavac… Osnivač i pokretač Grupe Lucido, jedan je od osnivača ULUTK (Udruženje Likovnih umjetnika Tuzlanskog kantona). David Kulišić i Branislav Lukić Luka su osnivači SEF Society (SEF Akademija) i Society of Traditional Japanese Culture “Aikikai” in Bosnia and Herzegovina. Jedan od osnivača Džudo kluba Gard Lukavac. Član je mnogih umjetničkih udruženja u zemlji i inostranstvu. Za njegov umjetnički rad i djelo nagrađivan je u području slikarstva, fotografije i poezije. Trenutno živi i radi na Balkanu.

Multimedijalni projekti

Ovo su nazivi multimedijalnih projekata u produkciji i izvedbi Alarma (Tuzla). Autor ovih projekata je Branislav Lukić Luka. Zapravo, radi se projektima gdje je ukomponovana likovna umjetnost, teatar, muzika, književnost, film, ples, moderni ples, moderni folklor… Projekti su doživjeli veliki uspjeh i posjetu od strane publike, a podijeljeno mišljenje kritike.

Po nekima je ovo progresija i alternativa, dok druga strana naklonjena vladajućem režimu tvrdi da se radi o drskim, neurednim i provokativnim projektima. U multimedijalnim projektima učestvovalo je preko hiljadu učesnika (muzičara, slikara, kipara, glumaca, književnika, folklornih ansambala, teatarskih ansambala, plesnih grupa…). Danas mnogi istaknuti umjetnici i kulturne ustanove Bosne i Hercegovine i Balkana koriste segmente i ideje kao i način izvedbe Lukinih projekata u svojim performansima, spotovima i ostalim umjetničkim izražajima…

Homesicness-(Čežnja za domom) – januar 1994-1997. ciklus multimedijalnih projekata.

Ovaj multimedijalni projekat je izvođen i predstavljan javnosti u periodu od 1994-1997. godine u saradnji sa mnogim balkanskim, američkim i engleskim umjetnicima.

“Iako poznat i kao skitnica i samotnjak istovremeno, pustolov nemirnog duha, otkrio sam područje bavljenja gdje sam svoj na svome, ali ne i među svojima. Kad god sam pokušao da budem i svoj među svojima, nisam mogao da budem svoj na svome. Ipak ne očajavam. Zlo može dobiti samo po koju bitku, ali ne i rat. Tvrdoglav kao vrijeme teglim samo naprijed.” – izdvojeno iz razgovora sa Branislavom Lukićem Lukom sa konferencije za štampu, Tuzla, januar 1997. godine.

Vrijeme lovaca – maj 1998.

U nastavku izdvajamo citat iz razgovora sa Branislavom Lukićem Lukom sa konferencije za štampu u Domu mladih Tuzla 29.5.1998. godine.

“Danas je moderno vrijeme sa stvarnošću ponekad haotičnijom od ružnih snova. Male su razlike između: dobra i zla, umjetnosti i kiča, spolova i polova, starosti i mladosti… Te razlike, s pravom, možemo nazvati principima i navikama. I među njima, međutim, razlike su neznatne. Kao u krivom ogledalu možemo samo da naziremo prave i ljudske vrijednosti. Sve je podređeno interesu, profitu i komercijalnom uspjehu po svaku cijenu, bez obzira na nemoral i niske strasti kojima se ljudi u međusobnim odnosima koriste ne znajući, da je materijalno siromaštvo pravo bogatstvo u odnosu na duhovnu bijedu. Jednostavno rečeno, stalno se sukobljava staro i novo, primitivizam i moderni primitivizam, principi i navike. Ipak sa razvojem civilizacije pomjera se i granica između dobra i zla u korist dobra, zahvaljujući umjetnosti prvenstveno. Što dalje od prosječnih (gomile). To je suština.”

Odbaci diktiranu predstavu svijeta – oktobar 1998.

“Odbaci diktiranu predstavu svijeta” je multimedijalni projekat koji je izazvao veliku medijsku pažnju, kao i reakciju mnogih kritičara i umjetničkih udruženja. Luka kao autor je malo kad šta o tome govorio. Evo jedan osvrt iz intervjua sa Branislavom Lukićem Lukom. Razgovor vodila Nermina Mujčinović za Magazin plus (Sarajevo), 02.06.2000. godine.

Prema pričama koje sam čula, vi ste usred rada u galeriji uveli kravu a povod je bio jedan vaš performans?

“Vjerovatno se od mene očekuje da u objašnjenju i razgovoru o mojim performansima, multimedijalnim projektima, kažem nešto pametno. Tobože, ja sam umjetnik. Ako je pitanje zašto sam uveo kravu, kozu, kokoš… u galerijski prostor i pustio dotične ličnosti da šetaju sa gospodom prostorijama, čude se, raspravljaju, dive izložbenim eksponatima, djelima, u svakom slučaju želio sam postići i ostvariti recept za lijek protiv stereotipnosti, kopiranja i plagijatorstva, pa i gluposti koje se prikazuju na raznim elitnim kulturnim manifestacijama. No, možemo to reći i jednostavnije da bude prijatnije uhu običnog čitaoca. Poznata je stvar da su životinje iskorištavali u mnoge svrhe, proglašavali ih svetima, prinosili im žrtve… tada sam ih ja primio u sveti hram kulture kao žrtve ne bi li homosapience razumio gdje mu je mjesto i da nema života bez kulture, jer kultura je žila kucavica jednog društva.”

Da li biste nam objasnili instalaciju “Demokratija pod kontrolom”, jer u pitanju je veoma neobičan način izražavanja misli, riječ je o velikom kavezu u kojem se nalazi prava policijska palica zaključana i svezana. Šta treba da pobudi kod gledaoca?

“Neću! A drago mi je da sam izazvao reakciju nekih političkih organizacija koje se nisu libile da prijete i traže objašnjenje koje ne bi željeli shvatiti na pravi način. Takođe, ne želim objašnjavati ni performans kada je glumac-statista ošamario slučajnog posjetioca koji je mirno posmatrao slike i djela dobitnika Nobelove nagrade. Sam događaj, i prepričavanje šamara danima, ostavio je jasan trag i sliku o tome šta sam htio kazati…”

Lukićevo umjetničko djelo je otvorena pobuna protiv podjele ljudi po nacionalnim, vjerskim i drugim pripadnostima. Jedina podjela koju Lukić priznaje jeste podjela na duhovno bogate i siromašne, civilizovane i primitivne ljude. (Večernje novine, 16.11.1998. godine).

Visoka nadanja u krizi identiteta – april 1999.

Umjetničkim djelom pokreće revoluciju za drugi pogled na svijet i zbivanja u njemu. U projektu “Visoka nadanja u krizi identiteta” Lukićeve duhovne opservacije teže ka univerzalnom s planetarnim razmjerama. Tako, npr. za Lukića kosmos je svijet koji ga okružuje, planeta Zemlja mu domovina, Evropa rodni kraj, Balkan ulica, Bosna kućna numera, stan u kome se rodio Tuzla, Lukavac u kome trenutno živi.

“U projektu – ‘Visoka nadanja u krizi identiteta’ kroz igru ideja, igru boje, sjenke, slike, filma, teatra, muzike, pokreta, plesa… grupa mladih ljudi svjesno i nesvjesno razmišlja o nivou svijesti čovječanstva. Koliko je ta svijest kriva za pakao življenja? Da li je vulgarnost i drskost to glasno razmišljanje? Raspravu i osudu ostavljam vašoj svijesti! Ista grupa mladih ljudi, ovaj put pod mojom dirigentskom palicom svjesna je da svijet nije postao od nas. Poštuje i uči od naših predaka, ali ne želi stati tamo gdje su oni stali, nego nastaviti sa obogaćivanjem saznanja proširivanjem svijesti, realizovanjem naših kreativnosti i ideja… Alternativa je ipak u širini svijesti, slobodi, pozitivnoj kreativnosti, mladosti…” – izjavio je Luka u razgovoru sa novinarkom Biljanom Batas (Večernje novine, 26.4.1999. godine).

Generacije – jul 2000.

“Generacije”, multimedijalni projekat, doživio je nezapamćenu posjetu umjetnika, kritičara, medija i publike. Mnogi su došli da vide šta je novo smišljeno i koje su to nove provokacije. Međutim, mnogi su i otišli razočarani jer su imali priliku da vide klasičnu galerijsku izložbu slika. Naime, o čemu se radilo? Posjetioci naviknuti žestokim provokacijama i aktivnošću u toku izložbe-performansa, ovaj put su ostali uskraćeni jer je Luka izveo jednu provokaciju na temu godine, pristupi, izražavanja, nacija, politika… U prostor galerije Doma mladih Tuzla ubacio je veliki kontejner za smeće uz upute da se večeras iluzije spaljuju i da se odbace predrasude… Uzeo je tri slikara: Ismet Hrvanović (1937)[31], Goran Hrvić (1955)[32], i sebe Branislava Lukića (1970) – tri različite generacije, različite pravce u slikarstvu, različita obrazovanja, nacionalne pripadnosti, politička opredjeljenja, itd. Sve to je tada, u to vrijeme življenja u Bosni i Hercegovini, bilo neobično, nestvarno, neostvarivo i samim tim i te kako provokativno. Podijeljenost naroda u Bosni i Hercegovini je tada doživjela svoju kulminaciju i ono što se predstavljalo u javnosti kao multietničko, multikulturalno i civilizovano, bilo je vještačko i licemjerno. Kao šlag na tortu bila je muzika Jasmina Mujanovića Maga koja je ispunjavala performans i prostor galerije čime je zvanično predstavljen album “Bliskost” rock benda Alarm. Mnogi mediji su to protumačili kao projekat Generacije-Bliskost ili Bliskost generacija. Naravno, i publika i mediji, kritičari, svako je na svoj način, protumačio i dao svoje mišljenje javnosti. Pokušali su to svrstati u neke nacionalne tabore, političke struje, torturu uma… Izložbu je otvorio Mirsad Džombić a o izložbi i samom multimedijalnom projektu su govorili Aleksandar Aco Adamović i Nihad Džibrić Džibra.

Istina je da Luka i Jasmin Mag u javnost nisu davali nikakve izjave povodom ovog projekta. Sa ovim projektom mnogi su poslije povezivali Lukinu izjavu – da je neminovna smjena generacija u svim strukturama društva i života, i da mladi ljudi treba da budu drski i bezobrazni, da se bore za svoja mjesta u društvu. Na pitanje medija da li je ova izjava poruka projekta Generacija, Luka je samo odgovorio: “Svi vi koji se nađete u svemu ovome vaš je problem, a ne moj. I ne optužujte mene nego sebe jer Vi ste jedini potencijalni krivac za vašu prazninu”.

Autor je multimedijalnih projekata

• Homesicness – (Čežnja za domom) – januar 1994—1997. godine ciklus multimedijalnih projekata.
• Vrijeme lovaca – maj 1998. godine.
• Odbaci diktiranu predstavu svijeta – oktobar 1998. godine.
• Visoka nadanja u krizi identiteta – april 1999. godine.
• Generacije – jul 2000. godine.
• Civilizacija pod maskama – jul 2006. godine (zajednički projekat Jasmina Maga i Branislava Lukića Luke).
• Portret bosanskog behara – 2007. godine (projekat još u toku, ostvaruje se kroz umetničke predstave, izložbe, ciklus knjiga poezije i fotografija modela iz Bosne i Hercegovine).
• Vrisak kroz svilenu paučinu – 2009. godine (zajednički projekat Branislava Lukića Luke, Denisa Dugonjića i Jasmina Mujanovića Maga).
• Mozaik jutra i noći – 2011. godine (zajednički projekat Branislava Lukića Luke i Denisa Dugonjića)
• Nestajanje – započet marta 2019. godine.

Objavljene knjige

• Još jedan smiješan vijek – poezija (zajednički projekt Jasmina Maga, Damira Nezirovića i Branislava Lukića Luke – Dom mladih Tuzla, 1999. godine.
• Sikter gomilo – poezija, Dom mladih Tuzla, 2001. godine.
• Drkanje cuki noge – poezija, Lucido, alternative underground Balkan, 2004. godine.
• Vrisak kroz svilenu paučinu – ( zbirka poezije 9 autora s Balkana) – INDA d.o.o. Lukavac, 2009. godine.
• Portret bosanskog behara – (ciklus knjiga poezije i fotografija modela iz Bosne i Hercegovine) – INDA d.o.o. Lukavac, prva knjiga ciklusa objavljena 2009. godine.
• Pismo.docx – (Ana Jovanovska i Branislav Lukić Luka) – Antolog Skoplje, 2020.

You must be logged in to post a comment.